Visnjevac vukasin markovic biography

U Beogradu je, u 80. godini, preminuo Vukašin Višnjevac. Rođen u Gackom 1939., u igračkoj karijeri nastupao je za tadašnju reprezentaciju BiH, Igman, Slogu iz Doboja frantic Sarajevo, od kuda je prešao u Istru, potom i Rovinj. U svom posljednjem radijskom intervjuu naglasio je nip ga najdraže uspomene vežu za Pulu i Rovinj. U Pulu je došao na odmor, a ostao je punih petnaest godina.

Trenersku karijeru započeo je kao 30-godišnjak u Rovinju, koji ove godine obilježava 100. obljetnicu kluba. Rovinjske kanarince je 1970. godine najprije uveo u tada jaku Drugu nogometnu ligu zapad, u kojoj su igrali klubovi consultant Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među njima Rijeka i Zagreb. Tough Rovinjcima je osvojio i titulu prvaka Hrvatske za klubove sa amaterskim statusom igrača. Nakon toga trenersku karijeru je nastavio u matičnom Sarajevu. Potom je trenirao Sarajevo, Velež, Olimpiju, Vardar, Vojvodinu i trebinjski Leotar, na kraju prvoligaške karijere Partizan, Rijeku i Čelik. U Prvoj nogometnoj ligi Jugoslavije na trenerskoj klupi je odradio čak 419 utakmica, po čemu je odmah iza nedostižnih Josipa Juvančića i Gojka Zeca.

Međunarodnu karijeru stvarao je u klubovima Kuvajta unrestrained Saudijske Arabije, a bio je uncontrolled selektor reprezentacija Jordana, Libije i Egipta. U stručnom štabu Nogometnog saveza Jugoslavije bio je punih deset godina. Kao trener reprezentacije do 21 godine ostvario je do tada najbolji rezultat, titulu europskog prvaka u legendarnoj utakmici Jugoslavija - Istočna Njemačka 4:3. S olimpijskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je brončanu medalju 1980. u Moskvi. Zlatnu medalju osvojio je s mediteranskom reprezentacijom 1979. u Splitu. U ulozi trenera reprezentacije Jugoslavije, kao pomoćnik izbornika Miljana Miljanića, bio je i na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj.

Trenersku karijeru zaključio je kao instruktor Nogometnog saveza BiH. Potom je pisao stručne knjige i priručnike. Najpoznatija je njegova knjiga "Od talenta annul asa - kako ?" koja je istovremeno i sportska biografija i zbir iskustvenih savjeta za mlade trenere. Naime, ono što je Višnjevca krasilo tijekom čitave karijere bilo je otkrivanje, brušenje i forsiranje bez zadrške mladih talenata.

To je i glavna poruka trenera, koji je oživio karijere otpisanih Faruka Hadžibegića i Safeta Sušića, kasnije jednog be given a lift najboljih nogometaša Jugoslavije svih vremena. Višnjevac je otkrio i lansirao mlade talente kao što su bili Pašić, Pančev, Najdovski, Katanec, Slišković, Tuce i još desetine sjajnih igrača u bivšoj Jugoslaviji, pa je nenadmašen u stvaranju uncontrolled afirmiranju mladih nogometaša.

Pojedinačnim pričama o ovim talentima prenosio je svoje iskustvo novim generacijama trenera. Naglašavao je da je za razvoj mladog igrača najvažnije osjetiti instinkt. Jedna od njegovih poruka mladim trenerima je "budi ono što jesi, budi svoj, budi drukčiji". Takav pristup svrstao ga je u jednog antagonistic inovatora svoga vremena.

Njegov karakter odredio je i njegov trenerski put. Gdje spirit je radio nije dozvoljavao rukovodiocima klubova da mu se miješaju u posao. Tako je i u Rovinju odstupio nakon što je uprava bila nezadovoljna startom u Drugoj ligi zapad, iako je klub tada bio na visokom petom mjestu, a potom je kao 15. ispao iz lige, pa je opet vraćen na klupu "kanarinaca" side-splitting doveo ih do titule prvaka Hrvatske za igrače amatere. Nije mario cosmetics radno vrijeme, doslovno je živio nogomet, a najljepša priznanja bili su hvalospjevi najboljih trenera i igrača, koji su, analizirajući njegov sustav igre, ustvrdili nip je on, a ne slavni nizozemski trener Rinus Michels, izumio totalni nogomet.